Opšte i društvene teme

Ah, ta nepodnošljiva lakoća seksa – – “Neću vezu!”

Ljubav je začeće i rođenje u lijepom… Ljubav ne pronalazi svoj smisao u želji za gotovim, kompletnim i završenim stvarima – već u nagonu da učestvuje u postajanju ovakvih stvari. Ljubav je srodna transcendenciji; ona je samo drugi naziv za kreativni poriv i kao takva prepuna je rizika, pošto se za svako stvaranje nikada zasigurno ne može znati gdje će završiti… Voljeti znači otvarati se toj sudbini, tom najuzvišenijem od svih ljudskih stanja… Otvaranje toj sudbini znači, u krajnjem bilansu, prijem slobode u biće: one slobode koja je otjelotvorena u Drugom…

Zigmunt Bauman _Fluidna ljubav: O krhkosti ljudskih veza, 2003.

U posljednjih nekoliko mjeseci nekako se zbiva da mi se za konsultacije učestalije no inače obraćaju slobodne mlade žene sa istim “problemom”. Žale se da upoznaju slobodne muškarce gdje se registrira obostrana privlačnost kao i, barem, dovoljno preklapanje životnih interesa ali da oni ne žele vezu. Ovo im kažu eksplicitno. Iz ovog razloga te žene se pitaju se šta to nije uredu sa njima samima, gube samopouzdanje misleći da iz nekog njima nepoznatog razloga one nisu “dovoljno dobre” (da nešto sa njima nije u redu) za ostvarenje obuhvatnije, na više razina prožete interpersonalne relacije sa tim ljudima. Sa druge strane, ispostavlja se da nije “nikakav problem” za te muškarce se upuste sa tim ženama u sporadične seksualne odnose, sasvim neobavezujuće, potpuno tek na fizičkoj razini.  Čari i usud konzumerizma….

Istovremeno, u povjerljivim razgovorima već izvjesno vrijeme od mladih slobodnih muškaraca (kasnih 20ih, i onih u 30im godinama) doznajem da djevojke kalkuliraju kakav autobomil voze, koliko skupo se oblače, koliko novca zarađuju. Ukoliko im je finansijsko stanje nezadovoljavajuće ne tako rijetko neće niti dati prostora za komunikaciju, upoznavanje i eventualno ostvarenje interpersonalne relacije. “Kupi me – prodaj me; kupi me – prodaj me” (Milan Mladenović, 1986_  Novac u rukama).

 

Ovo što sam u kratkim crtama iznijela iznad ukazuje se kao nezaustavljivi talas postmodernog neoliberalnog, bolesnog,  i u nutrini gnusnog konzumerizma u kojem je impuls za potrošnjom (robe no i ljudi koji se percipiraju i doživljavaju na isti način) zadobio gotovo autonoma obilježja te gospodari čovjekom, umjesto da čovjek gospodari njime.

 

Od seksa se sada očekuje da bude samoodrživ i samodovoljan, “da stoji na sopstvenim nogama”, da se o njemu sudi samo po osnovu zadovoljstva koje sam može donijeti (iako je, po pravilu, ono daleko manje od očekivanja koje raspaljuju mediji). Nije ni čudo što su enormno porasli njegovi kapaciteti da izrodi frustraciju i da pojača taj isti osjećaj otuđenja koji je trebalo da izliječi.

Z. Bauman, 2003.

Slijedi e-book koji čitaocu, ukoliko se ikad zapitao o ovome navedenom iznad, iako možda neupućenom u sociologiju i psihologiju može puno šta razjasniti, a možda i pomoći da se s manje konfuzije, bola i pogrešnih pitanja kreće u “globalnom supermarketu”.

Neko, možda, kao slobodno biće svjesno i voljno odbije da učestvuje u izopačenosti i iznađe modus vivendi mimo praznine i vulgarnosti u kojima se guši Homo sapiens, Homo sexualis, XXI vijeka.

 

Zygmunt Bauman Fluidna Ljubav by Aneta Sandic on Scribd

Metamfetamin (engl. speed): Teška droga našeg podneblja i vremena

Spid (metamfetamin): Molekularna formula je C10H15N. U pitanju je psihostimulans koji je na crnom tržištu našeg podneblja široko rasprostranjen već sigurno deceniju – dvije.  Svrstava se u grupu amfetamina i njegovih derivata, čime pokazuje neke sličnosti sa amfetaminom, ali i vrlo značajne razlike. U pitanju je ipak amfetaminu različita hemikalija.

Metamfetamin se kao droga koristi najčešće u “rekreativne” svrhe, ušmrkavanjem. Moguće ga je i pušiti, kao i ubrizgati injekciono. Mit o tome da ova supstanca nije štetna, kao i da ne može stvoriti ovisnost apsolutno nije tačan.

Dokazan je toksicitet hemikalije osobito na moždane ćelije (u smjesi različitih “uličnih” aditiva koji, također, čine vlastiti učinak najčešće ušmrkavanjem), a adiktivni potencijal je nepobitan.

Nepobitno je da čak i neredovita upotreba metamfetamina dovodi do organskog oštećenja pojedinih struktura moždanog tkiva. Istovremeno, zvanična medicinska procedura za uspješan tretman ove ovisnosti do danas nije definirana, kao što do današnjeg datuma nije pronađen niti način medicinske reparacije nervnih ćelija oštećenih ovom supstancom. Organska oštećenja reparijaju se u skladu sa reparatornim mogućnostima mozga i to jedino u razdoblju duge apstinencije. O ovome je više rečeno docnije. Važno je navesti da “spid” nije amfetamin, već metamfetamin koji je znatno toksičniji posebno na centralni nervni sistem.

Crno tržište

Zastrašujuća je činjenica da je metamfetamin na crnom tržištu vrlo dostupan. U pitanju je prilično jeftin stimulans – paketić po cijeni od 10ak eura dovoljan je za nekoliko zloupotreba. Nakon unošenja u tijelo efekti intoksikacije traju duže od 24 časa.

Proizvodnja metamfetamina prilično je brza i ne isuviše zahtjevna. U sadašnjem momentu postoje dva osnovna metoda za njegovu proizvodnju, pri čemu je dovoljno svega 2 do 4 dana da se proizvede hrpica psihoaktivnog praha. Jedan metod se zasniva na hemijskoj reakciji fenil-2-propanona (P-2-P), fenilacetina i metilamina. Drugi metod koristi efedrin kao prekursor, pri čemu nije potrebno koristiti drugi kontrolirani prekurzor. Ovaj drugi metod, nazivan i efedrin/crveni fosfor metod, zahtijeva hidrogenerator. Kako je crveni fosfor na listi manje ograničenih hemikalija u mnogim državama, uz činjenicu da se ova supstanca može pribaviti i iz pirotehničkih sredstava kao i industrije spravljanja običnih šibica, zastrašuje činjenica da je ove informacije kruži internetom još od 1996 godine. Naime, zapaljivi dio šibice sastoji se od crvenog fosfora (40%) i antimonijevog sulfata (30%), sa manjim količinama ljepila, željeznih oksida, magnezijevog dioksida i staklene prašine. Neke od ovih supstanci same po sebi, ili u kombinaciji, mogu izazvati toksične reakcije kod subjekata koju upotrebljavaju metamfetamin. Stoga se navodi da se metodom efedrin/crveni fosfor proizvodi “smetljišni” metamfetamin. Naime, ukoliko se prilikom proizvodnje ne prate jednostavne mjere predostrožnosti, a što je daleko najčešći slučaj sa uličnom proizvodnjom metamfetamina, kao kontaminirajuće supstance u smjesi se nađu i visoke količine toksičnih jodefedrina i azirina.

Potrebno je potcrtati da ogroman procenat uličnog metamfetamina (spida) nije čista hidrohlorična so koja je tipično asocirana uz ovu vrstu droge, već da sadrži različite nečistoće koje se pokazuju bojom praha kako slijedi:

  • Primjese crvenog: radi se o metamfetaminu dobijenom iz pseudoefedrina pri čemu nije isprana crvena boja korištenih tableta
  • Primjese narandžastog: korišten je efedrin sulfat, pri čemu se sulfat redukovao u sumpor
  • Primjese ljubičastog: jod iz fosforne kiseline nije hemijski očišćen
  • Primjese zelenog: u smjesi se nalazi bakar, vrlo izvjesno porijekla zdjele za miješanje
  • Primjese smeđeg: oksidirana crvena prebojenost je prisutna u redukovanoj supstanci

Socio – demografski profil “uživaoca”

U zamci ovisnosti o “spidu” se nađu zarobljeni vrlo različiti profili ljudi, te je nemoguće uraditi sociološku ili demografsku tipizaciju. Metamfetamin okušavaju, eksperimentišući sa opasnim i nepoznatim, veoma različiti ljudi u našem društvu. Govorim o populaciji koja obuhvata dijapazon od:

  • tinejdžera do osoba tridesetih ili čak i zrelijih godina;
  • nezaposlenih do onih sa stabilnim, čak dobrim radnim mjestima;
  • dobrim ili lošim primanjima;
  • ljudi u bračnim zajednicama ili samci;
  • roditelji ili osobe bez djece;
  • propali studenti i/ili uspješni studenti;
  • itd. u kontekstu nemogućeg za pobrojati, klasificirati ili determinirati u bilo kakvu sistematizaciju…

Zablude neinformisanih da se drogiraju ljudi samo na marginama društva, neki tamo “deseti”, otpadnici, problematični ili da samo bogati koriste stimulanse “padaju u vodu” kao i svaki stereotip kada se govori o drogi poput metamfetamina. Zabluda je i da je spid amfetamin. Spid  = metamfetamin.

Efekti intoksikacije

Ovdje je nužno potcrtati sa se ne zna tačan sastav spida koji se prodaje na crnom tržištu.

A. manje doze:

Ono što znatiželjnog ili nesretnog subjekta uvede u metamfetaminsku zamku dakako je i taj drogom provocirani, nestvarni a ipak stvarni osjećaj amfetaminskog blagostanja (stručni naziv kako se radi o srodnim psihostimulansima sa unekoliko sličnim efektima intoksikacije, mada bi preciznije bilo navesti “metamfetaminskog” ) koje liči na blažu do umjerenu euforiju. Ostvaruje se osjećaj visokog samopouzdanja, pojačane su komunikacijske vještine, tjelesna snaga. Apetit je dramatično umanjen. Cjelokupno bivstvovanje u intoksiciranom stanju poprima jednu drugačiju dimenziju ugode, barem u početku, a subjekat je više no funkcionalan, ima mnogo raspoložive energije, pospješenu mogućnost koncentriranja, u početku. Sve što vidi mu je osobito, na poseban način lijepo, bilo čime da se bavi mu je zanimljivo, tu je i taj osjećaj punine energije na način koji je neostvariv u svakodnevnom prosječnom funkcioniranju. SUPERMAN/SUPERWOMAN. Ponavljana upotreba brzo može prouzročiti psihičku ovisnost koja snažno interferira sa dopaminom – supstancom koja u moždanom tkivu regulira mogućnost postizanja osjećaja ugode, onoga čemu svako od nas teži u životu.

B. visoke doze:

Visoke doze metamfetamina mogu provocirati značajne smetnje kako na fizičkom, tako i na psihičkom planu.

Od fizičkih simptoma visoke doze metamfetamina često će dovesti do dezorganiziranih ili nesvrsishodnih tjelesnih aktivnosti koje je nemoguće iskontrolirati za vrijeme trajanja intoksikacije, tremora (nevoljno podrhtavanje cjelokupne tjelesne muskulature), nejasnog govora, spazma muskulature, oštećenja koordinacije tjelesnih pokreta, česta je i ataksija (nestabilnost prilikom pokušaja da se hoda), bruksizam (škripanje zubima), atetoza (čudne motoričke kretnje). Uobičajena je i hipertermija (porast tjelesne temperature), iregularan srčani rad. Moguće su smetnje prilikom mokrenja. Iznimno visoke doze metamfetamina mogu dovesti do srčanog infarkta, kome, smrti.

Na psihičkom planu upadni su opća agitiranost (uznemirenost visokog intenziteta), snažan nemir/nespokoj, bijes, panični napadi i iznimna anksioznost. Ovome se pridružuju osjećaji neosjetljivosti vlastite kože, kao i udova. Stanje nalik općoj anesteziji. U visokim dozama spid (metamfetamin) može inducirati i halucinacije kao i strahovito intenzivna paranoična doživljavanja – ozbiljnu amfetaminsku (nanovo stručni termin zbog srodnosti hemikalija) psihozu. Često je i hostilno, agresivno ponašanje prema okolini.

Razdoblje prestajanja djelovanja intoksikacije

Bilo da se radi o manjim ili većim količinama konzumiranog metamfetamina, kada počinje faza izlaska iz intoksiciranog stanja subjekat doživljava nemir, opću iritabilnost, kao i žudnju za ponovnim uzimanjem ove supstance kako bi anulirao pomenute neprijatnosti koje su intenzivne i vrlo neugodne. Ovo je početak zamora. Ubrzo će ulijediti faza ekscesivnog zamora i potrebe za snom. Blaži ili intenzivniji stupanj konfuzije, dezorijentacije kao i gladi su uobičajeni za ovu fazu intoksikacije, uz prisustvo visoke osjetljivosti subjekta na vanjske i inutarnje stimuluse posebno u pravcu potrebe za mirom.

Hronična upotreba

Tolerancija:

Tipično za sve amfetaminske droge, te i metamfetamin, je da se jako brzo stvara tolerancija na supstancu. Ovo znači da je za postizanje željenog efekta intoksikacije potrebna sve veća količina hemikalije. Ovo svojstvo metamfetamina dakako je jedan od značajnih faktora koji vode u ovisnost, kao i pojačavanje neurotoksičnih efekata.

Povećanje doze sa 5mg do 1000mg dnevno tokom jedne godine nije neuobičajeno u slučaju hronične upotrebe metamfetamina kako isti pokazuje strahovit potencijal za razvoj tolerancije.

Simptomi:

Simptomi hronične upotrebe metamfetamina uključuju motoričke probleme, depresivnost težeg stepena, naznačenu iritabilnost, zamor, iscrpljenost, kao i jezive senzacije slične onima u alkoholnom deliriju – iluzije da se neka bića, insekti, kreću po koži. Perzistentni neuropsihološki simptomi dokazani su i u studijama sa ljudskim uzorcima, kao i opitima izvršenim nad životinjama. Ovi simptomi obuhvataju vizuo-spacijalne smetnje, poteškoće zapamćivanja i prisjećanja, oštećenja pažnje i mogućnosti koncentracije, kao i egzekutivnu disfunkciju poput problematike zakašnjelih odgovora na podražaj. Vrlo često ovome se pridružuje i amotivacioni sindrom, najvjerovatnije uvjetovan iscrpljivanjem dopamina.

Ovisnik o spidu (metamfetaminu) pati i od poremećaja cirkadijalnog ritma. Nisu rijetki ni “flešbekovi” posebno oni prijetećeg, neprijatnog sadržaja. Klinički su registrirani i simptomi nalik na paranoidnu shizofreniju, uz dezorganizirani životni stil, oštećenja u području prosuđivanja i razmišljanja, kao i naznačena neodgovornost. Iako korisnici ne tako rijetko shvate da eventualne vizuelne ili slušne halucinacije potiču upravo od toga što koriste metamfetamin, psihološka ovisnost je toliko snažna da ovako teška i zaprepaščujuća proživljavanja rijetko budu motivom da se podvrgnu detoksikaciji i liječenju ovisnoti. Sve do sada navedeno jasno upućuje na to da hronična upotreba metamfetamina značajno oštećuje kapacitet da se vodi normalan društveni i porodični život.

Prilikom uzimanja metamfetamina, kao i amfetamina, u hroničnoj ovisnosti na tjelesnom planu moguća su fatalna oštećenja jetre, srca, bubrega, kao i pluća. Redovit je i gubitak tjelesne težine koji može biti i markantan, pothranjenost, avitaminoza, te drugi problemi povezani sa malnutricijom i gubitkom apetita. Redovit je oslabljen rad imunološkog sistema. Česti su i problemi dermatološkog tipa te se mogu pojaviti akne, svrab ili bol u predjelu kože. Moguća je i ulceracije rožnjače oka itd.

Neurotoksičnost:

Korišten i neredovito metamfetamin pokazuje škodne učinke na tkivo mozga. Ovo se posebno odnosi na neuronske ćelije koje reguliraju dopamin, a u fazi ispitivanja su i škodni učinci na neurone koji reguliraju serotonin. Na sadašnjem stupnju znanosti znatno su veća saznanja o oštećenjima dopaminskog sistema. Studije su pokazale da neurotoksični efekti metamfetamina traju i nekoliko mjeseci po prestanku uzimanja supstance. Neurotoksičnost se manifestira prevashodno degenerativnim procesima neurona koji reguliraju nivo dopamina u nekoliko područja mozga: u striatumu, frontalnom korteksu, nucleus accumbensu, te amigdali. Ova toksičnost je specifična za metamfetamin, a manje obilježava amfetamin. Ovo je značajno imati na umu kada se razmatra droga poput spida.

Prevencija

Ne može se pobjeći od činjenice da je metamfetamin evidentno prisutan na crnom tržištu ne samo u našoj zemlji već globalno. Iznimno niska cijena i raširenost mreže narko dilera čine ga dostupnim već djeci u pubertetskom razdoblju. Informiranost i svjesnost o činjenici da je u pitanju iznimno otrovna supstanca sa iznimno visokim potencijalom za ostvarenje teške psihološke ovisnosti (sa iznimno teškim i dugotrajnim, višemjesečnim apstinencijalnim simptomima) ukazuje se kao nužan korak u nastojanju preveniranja upotrebe ove droge.

Osobe naviknute na metamfetamin nisu u stanju osjetiti bilo kakav oblik ugode kada nisu u spidmetamfetaminskom ishemiziranom stanju. Osjećaj zlokobne praznine, neizrecive bezadežnosti, tvrdokorna nesanica, strahovita anksioznost, jedva podnošljiva praznina itd. obično uporno traju više mjeseci nakon hronične upotrebe ove droge XXI vijeka. Metamfetaminsku apstinencijsku krizu uopšte nije lako izdržati. Ona redovito traje više mjeseci. 

Važno je skrenuti pažnju da u konvencionalnoj medicini ne postoji niti jedan medikament koji može, poput metamfetamina, u značajnoj mjeri pomoći da se strahovita apstinencijska patnja u barem dovoljnoj mjeri ublaži. 

Centralno za odvikavanje je aktivacija vlastite volje koja je i onako već duboko oslabljena, oštećena, slomljena kod osoba koje se nađu u poziciji da ovise o metamfetaminskom prahu da bi mogle raditi, komunicirati sa drugim osobama, “radovati se” i “osjetiti” život. Imajući ovo na umu, kao i ranije iznesene informacije, prevencija se ukazuje kao nužnost.

Lijep pozdrav u nadi da ste ovo čitali iz puke znatiželje ili zarad opće informiranosti.

Treba moći misliti svojom glavom…

cute-happy-finger-face-person-thinking-cloud-29286849

Treba moći decentrirati se, kako u odnosu na sopstvene strepnje i narcizam tako i u odnosu na razlicite moguće (manifestne ili latentne) društvene prilike. Očekuje se moć za otvorenost. Ne puko prilagođavanje ocekivanjima okoline. Ne moć za jednostranost. Ne puka povrsnost. Već, moći biti otvoren spram nesvesnog, spram onog iracionalnog. Spram onog u sebi dubokog, tajnog, intimnog. Paralelno sa tim, mora ići i ono – moći biti otvoren spram sveta spoljašnjih objekata. Dakle, moći delati, moći voleti, moći osetiti radost. Moći prihvatiti drugog. I, napokon, moći prihvatiti sebe – sopstvene granice, sopstvene želje.

Ideal je, znači, sve to moći biti, a pri tom, ne izgubiti sebe…

    Jevremović P (2007)

Agrafa, II*3 [pdf online] Tema broja: RAT i DESTRUKCIJA


Agrafa_časopis za filozofiju psihoanalize

Agrafa (franc. agrafe) znači kopča ili spona. Izdavač Agrafe, Filozofski centar za psihoanalizu, pored svoje osnovne delatnosti edukacije i promovisanja psihoanalize i filozofije, afirmiše vezu između različitih misaonih tokova: od kritike teorije, postrukturalizma, postkolonijalizma, feminizma, do neurofilozofije i neuropsihoanalize. Drugi značenjski sloj pokriva grčka reč agrafa, što znači nepisano. Kontroverza oko Platonovog nepisanog učenja podstakla je hermeneutiku raspravu o pitanju prvenstva između govora i teksta. Druga kontroverza, ona o prvenstvu neizgovorenog, doprinela je nastanku klasične psihoanalitičke ideje o mehanizmu potiskivanja, a treća, koja ide u prilog prvenstva nesvesnog jezika, dovela je do uvažavanja postojanja zajedničkih, odnosno nadsubjektivnih struktura.

Sandić, A. Sjene tanatosa nad Bosnom i Hercegovinom, 39-52.

Agrafa, godII*3/2014.

Jako je dobar broj, dosta kvalitetnih tekstova pa pogledajte kad smo je već dali oline 😉

Dr Sandić u ‘Zabranjenom forumu’ – paranormalna BiH (januar 2013)


Mišljenja sam da bi emisija bila znatno zanimljivija da su gosti koji se bave ezoterijom, ili ako želite reći paranormalnim, bili od onih koji proriču sudbinu iz graha, šoljice kafe, ili preko svog vidovjačkog ‘talenta’ ‘znaju’ o budućnosti. Tu su i oni koji se bave ‘skidanjem’ sihira, pravljenjem talismana, ‘programiranjem’ kristala itd. .. Bar meni se čini da svega toga ima više u BiH no osoba i klijenata koji traže usluge u kojima je cetralna medijacija za uklanjanje nevolje tarot.

Ipak, bilo je zabavno, i razotkrivajuće….

 

 

Lp, dr Sandic

Tetovaža – tek ukras na tijelu?

Tetovaža – tek ukras na tijelu?

Foot-Tattoo

… ili može kazivati znatno više no što to registruje optički živac?

 

Prateći istoriju tetoviranja kročimo daleko u prošlost. Nekada davno, kada smo živjeli u plemenima i doživljavali prirodu i naš život ovdje na Zemlji na jedan drugačiji način tetoviranje se smatralo veoma značajnim ritualom. Tetovirana slika, također, imala je posebnu namjenu.  Ovisno o geografskom području, kulturološkim i religijskim uslovima koji su oblikovali (a i dalje oblikuju) poimanje stvarnosti, cilja, težnji ljudskog postojanja i fenomen tetoviranja zadobija unekoliko drugačije dimenzije.  U pojedinim kulturama tetoviranje je bilo sastavni dio rituala inicijacije, npr. prelaska u odraslo doba. Nekada davno tetovažom su pojedine grupe ljudi ukazivale na vlastiti socijalni status. Ovim ritualom, i njegovim produktom, u pojedinim plemenima se upućivalo na specifično rodoslovno stablo sežući unatrag do božanskog porijekla, na ovaj način mistično povezujući tijelo i duh.

Danas je ritual tetoviranja, u smislu kako se to radilo, i još uvijek radi (u rijetkim preživjelim) plemenima, transcendirao vlastitu ‘magičnu’ funkciju. Ljudi čine tetovaže u raznolikim prilikama, u raznorodne ciljeve. Ovo je postala još jedna masovna pojava u ovom današnjem svijetu globalizacije, ‘pomijeranja’ granica, nove ‘slobode’…

—  —  —

Ipak, krije li se u tetovaži tračak nekadašnjeg ‘misticizma’  ili je to tek jedna od dimenzija 3D stvarnosti kakvom je nastojimo poimati mi, civilizirani ljudi s početka XXI stoljeća?

—  —  — 

U pokušaju davanja odgovora na jedno ovakvo pitanje možemo utonuti u psihoanalitičku misao kako, bar na našem aktualnom civilizacijskom stupnju, ona ponajbolje dočarava kakva je to psihička konstelacija čovjeka kao vrste. Tačno je da je misticizam psihoanalizi slabija strana, no podsjetimo se da tokom ranog razvoja svako dijete živi i u stadiju kada duboko vjeruje u svemoć, čak je i doživljava na vrlo poseban, arhaičan način.

U našoj kulturi tokom proteklih nekolicinu decenija tetoviranje je posebno popularno među adolescentima, te je to jedan od pokazatelja da se u ovom prelaznom periodu, tranziciji ka odraslom dobu, javljaju posebne želje i težnje koje se, na sebi imanentan način, realiziraju i aktom tetoviranja. Isto tako, kao fizički marker danas, kao i nekad davno, tetovaža može upućivati na pripadnost datoj društvenoj grupi.

Posmatravši situaciju na individualnom planu sasvim je jasno da  slika na koži služi kao sredstvo komunikacje, težnje za kazivanjem onog ‘neizrecivog’. No, sem konkretnog tetoviranog motiva tu je sad i pitanje i samog položaja tetovaže na tijelu. Je li sprijeda ili straga? Uvijek vidljiva ili mahom prekrivena odjećom? Barem djelomično i ovo kazuje kome i kakva poruka je upućena…

Jedan prilično zanimljiv fenomen očit je, gotovo na prvi pogled, kada imamo situaciju multiplih tetovaža. Ovo podrazumijeva ponavljano izlaganje kože ubodima kojima se unosi tinta. Proces je bolan te otvara mogućnost razmatranja vrlo specifičnog oblika samopovrdjeđivanja kojima se može pokušati nadvladati skok i onako isuviše visokog kvantuma tjeskobe, neki put razdirućeg osjećaja praznine koji tako tipično, bar iz ugla dubinske psihologije, egzistiraju u pojedinim nedostatno strukturiranim intrapsihičkim dimenzijama nekih od nas.

 

Tetovaža je znatno više od tek označitelja jednog momenta u vremenu života.

Ona je slikovni zapis onog ‘neizrecivog’ urezan u tijelo u određenom trenutku bivstvovanja.

 

Posjeduje i seksualne konotacije….

 

Bilo kako bilo, ukoliko već niste učinili klik na sliku iznad-  stranica jednog od sjajnih tattoo studija reći će vam mnogo toga o čemu možda i niste razmišljali do sad.

Autorelaksacija: Autogeni trening (AT)

Autorelaksacija: Autogeni trening (AT)


Živimo u doba kada je stres svakodnevnica. Postoji mnogo načina na koji možete pomoći sebi da se izvučete iz tog groznog stanja. Svaki podrazumijeva zauzimanje aktivnog stava prema životu i lični angažman u nastojanju da toj svakodnevnici koja nas nerijetko nastoji ‘mljeti u svojoj mašini’ ne dopustimo da pogubno utiče na naše psihičko i tjelesno stanje. Jedan od široko prihvaćenih metoda borbe sa stresom je autogeni trening. Možete ga naučiti uz pomoć već iskusnog praktikanta. No, uz dobru motivaciju i lični trud možete ovom tehnikom opuštanja ovladati i samostalno, barem njenim bazičnim stepenom.

Autogeni trening je naučna metoda, vrsta autohipnoze kojom se pomoću snage mentalnih predstava utiče na tijelo, preko njega i na psihu. Autogeni trening se odvija, kako naglašava tvorac metode J.H.Schultz, ‘u koncentraciji na popuštanje napetosti’.

Smatra se izuzetno efektivnom metodom za rasterećenje stresa. Općenito, autogenim treningom u svrhu relaksacije, kao i sa ciljem otklanjanja psiholoških tegoba, mogu se tretirati kako psihički zdrave osobe koje na ovaj način žele produbiti spoznaju o vlastitom biću, poboljšati svoje svakodnevno funkcionisanje, ublažiti i na kraju riješiti se stresa, tako i svi nepsihotični pacijenti voljni da unesu neke izmjene u svoj dnevni ritam. Više o terapeutskim efektima AT-a možete pročitati ovdje.

 

Medicinske indikacije

AT je podesan i za primjenu u psihosomatskoj medicini gdje mu je područje indikacija veoma široko. Razlog ovome je da značajan broj i danas aktuelnih etiopatogenetskih hipoteza razmatra pretjeranu aktivaciju i/ili stanovitu disfunkcionalnost vegetativnog nervnog sistema kao uzročnika različitih psihopatoloških stanja kojima je anksioznost zajednički sadržatelj. U ovu šaroliku grupu ubrajaju se različita oboljenja poput:

  • esencijalne hipertenzije,različitih alergijskih reakcija,pojedina kožna oboljenja,različite disfunkcije probavnog trakta itd.

 Psihijatrijski poremećaji kod kojih je primjena AT-a indicirana obuhvataju kako široki spektar kompleksnih poremećaja, tako i izolovane psihopatološke simptome. Primjena ove tehnike naročito s pokazuje podesna u tretmanu:

  • tenzionih glavobolja,psihosomatskih oboljenja, simptomatske nesanice, odvikavanja od sedativa i/ili hipnotika, akutnih i hroničnih stresnih reakcija itd.

 

Bazični stepen  autogenog treninga – prema J.H.Schultz-u:

Mir, potpun mir

Desna (lijeva) ruka je sasvim ugodno teška (6x)

Mir, potpun mir

Desna (lijeva) noga je sasvim ugodno topla (6x)

Mir, potpun mir

Srce kuca mirno i ravnomjerno (6x)

Mir, potpun mir

Disanje je mirno i ravnomjerno (6x)

Mir, potpun mir

Sunčani splet je sasvim ugodno topao (6x)

Mir, potpun mir

Čelo je sasvim ugodno hladno (6x)

Mir

Potpun mir

o p o z i v!

 

Ukoliko ste zainteresirani da pokušate samostalno uvježbati prakticiranje ovog vida harmonizacije tjelesne i psihičke sfere o tjelesnim položajima u kojima se preporučuje vježbanje autogenog treninga možete pročitati ovdje.